Kako zvuči uspavanka u nefunkcionalnoj obitelji? Sav užas dječje tragedije u svega nekoliko redaka.
Je’n, dva, tri, čet’ri, pet…
Ima jedna kuća bez krova
Jedno lice s otvorenim ustima
U ustima veliki zubi ovakvi
Zubi krvavi ovako
I ugrist ću te ovako punim ustima
Njam, njam, njam
šest, sedam, osam, devet...
Crtam kuću na papiru
ali kuća nema prozore
nema vrata
samo rupu koju nitko ne vidi
rupu koja je točno ispod kuće
deset, jedanaest, dvanaest...
Mama me stavlja u krevet, ostajem sama
Zatvara vrata i kaže da ne izlazim
Kaže mi da se sakrijem i ja se zavlačim pod krevet
Pokrivam uši
To mi ona kaže
da pokrijem uši
Ali ja čujem viku
ali ja čujem da nešto radi bum bum
Mama plače, jako daleko
Ja plačem, u tišini
Zločesta sam jer ne znam otvoriti vrata
Zločesta sam
jer ostajem pod krevetom
i želim umrijeti
Zločesta sam jer ne želim pomoći mami
I ugrist ću te ovako punim ustima
trinaest, četrnaest, petnaest, šesnaest...
Mračno je i gladna sam
trebala bih spavati
oh da, čvrsto zatvorenih očiju
Ali i dalje čučim ispod kreveta
širom otvorenih očiju
i ne pokrivam uši
jer sam zločesta
Upiškila sam se, mama će me istući
upiškila sam se ispod kreveta
Hladno mi je i mokra sam
Neću izaći odavde
Bojim se da se vrata ne otvore
Neću izaći odavde
I zatvaram oči
I ugrist ću te ovako punim ustima
njam njam njam
sedamnaest, osamnaest, devetnaest...
I ugrist ću te ovako punim ustima
Moje ruke postaju velike i dižu se
da zatvore vrata da ih ne mogu otvoriti
Moje noge postaju velike
da mogu otići daleko
Ali ne mogu izaći otvoriti vrata trčati sve dok
je moja odjeća mokra i hladna
i ne želim da uđe i skine mi odjeću
I ugrist ću te ovako punim ustima
njam njam njam
dvadeset, dvadest jedan, dvadeset dva, dvadeset tri...
Mama kaže da ništa ne kažem
u školi ništa ne kažem
i olovkom si brišem usta
maknem si usta i više ne mogu pričati
učiteljica me pita i neću s njom pričati
ali moja usta ne mogu pričati
pitaju me prijatelji i neću s njima pričati
ali moja usta ne mogu pričati
i više se nitko sa mnom ne druži
pita me liječnica i neću s njom pričati
i plačem ali više ne mogu plakati
I ugrist ću te ovako punim ustima
njam njam njam
Dvadeset četiri, dvadaset pet, dvadeset šest, dvadeset sedam...
njam njam njam
I ne mogu podnijeti velike ruke
koje me stežu i pokrivaju mi usta da ne mogu pričati
i vrištim ali mama me ne čuje, vrata su zatvorena
u sobi je i vrata su zatvorena
i usta ne mogu pričati
I ugrist ću te ovako punim ustima
njam njam njam
dvadeset osam, dvadeset devet, trideset, trideset jedan.
I ima jedna raketa koja vodi negdje daleko
raketa koja probija kuću
i vodi me od ispod kreveta do zvijezde
šarene zvijezde
bez ruku i nogu
zvijezda koja se smješka
zvijezda na kojoj se sakrijem
i ne piškim
i više nitko neće doći tamo gdje je zvijezda
I ugrist ću te ovako punim ustima
njam njam njam