Odisej, zločinac ili heroj? Ili kako danas čitati grčku mitologiju.
Kirka i Penelopa. Dvije žene gledaju u more.
KIRKA.- Nemoj mene kriviti što ga nema, Penelopo. Prošlo je već dosta vremena otkad sam ga pustila. Otišao je, napustio me zazivajući tvoje ime. Ako se nije vratio, bit će da je nastavio svoje putovanje. To mu je kao droga, od broda do broda, od obale do obale.
PENELOPA.- Prošlo je već mnogo godina otkad je napustio svoj dom. Nisam ga više vidjela. A sada si se pojavila ti da u mojoj duši siješ sumnju.
KIRKA.- On more nosi u krvi, pustolovinu u mislima. Nije ga briga kad mu brodovi potonu, a posada doživi brodolom. Skuplja mrtvace na svojim leđima.
PENELOPA.- Tvoje riječi mi teško padaju, Kirko. Sama si rekla da te je napustio kamo bi se vratio meni.
KIRKA.- Riječi. Sigurno je sreo nekog novog vlasnika broda koji ga je nagovorio na sljedeće putovanje. Možda sada krstari morima u nekakvom panamskom brodu ili pod bilo kojom drugom prikladnom zastavom. Nije ga briga što je brod već trula olupina, vodi ga samo želja da doveze gorivo gdje će ga najbolje prodati. Tvoj Odisej je obični plaćenik.
PENELOPA.- Ne dopuštam ti da tako govoriš. On je heroj Trojanskog rata. Kako znaš da nije poginuo u nekom od brodoloma?
KIRKA.- Jer svojom lukavošću stresa sve nesreće sa sebe i prebacuje ih na druge. On je onečišćivač mora, korisna budala u rukama pljačkaša. Gustar prerušen u romantika koji ne mari za kolateralne žrtve. Samo služi svojim gospodarima koji se sakriju i zbrišu kao brod potone. Možda na neki od Egejskih otoka ili u neki luksuzni restoran u New Yorku. Samo moraju nazvati agenciju za osiguranje da baci koju mrvicu pa da ljudi koji žive uz obalu i čiji život se razbio u sto komadića prime milostinju i tako začepe usta. Sve do sljedeće katastrofe koja će se neizbježno dogoditi jer moćnicima nije u interesu suprostavljati se ruci koja ih hrani.
PENELOPA.- Nije uvijek tako. Isto kao što ja čekam njegov povratak, drugi ljudi se bune protiv takvih prevara i ujedinjuju se kako bi obranili svoju čast.
KIRKA.- Koliko dugo će to trajati? Ne zavaravaj se, Penelopo, ti možeš tkati i parati čitav svoj život dok ga ugodno provodiš u svojoj palači. Ali ako se Odisej ne pojavi, na kraju ćeš podleći laskanjima jednog od svite udvarača. Isto se događa i s nesrećama, ljudi se umore od čekanja. Prihvate prirodnu katastrofu kao sudbinu. Na kraju svega, protiv nje se ne može boriti.
PENELOPA.- Samo vidiš crnu stranu svega.
KIRKA.- Kao ta crna nafturina koja prekriva tolike obale. Ne može se izazivati morske bogove.
PENELOPA.- Dok gledaš boju njezine vode, njezinu nježnost, ritam njezinog uvijanja, teško je zamisliti da se ponekad može pretvoriti u čudovište koje nosi sve pred sobom.
KIRKA.- Veliki Posejdon se osvećuje onima koji ga omalovažavaju.
PENELOPA.- Ali je okrutan jer uništava i one koje ga čuvaju i žive od njega.
KIRKA.- Priroda nije okrutna. Samo djeluje kako bi uspostavila ravnotežu. Dobro i zlo su u srži čovjeka. Zašto bi priroda trebala biti drugačija?
PENELOPA.- Zbog ljubavi koju prema njoj osjećamo. Bez obzira na sve katastrofe koje se događaju, uvijek ćemo je voljeti.
KIRKA.- Tvoje mirenje sa situacijom je tvoj izgovor. Čekaš Odiseja jer se bojiš suočiti s istinom. Otišao je u glupi rat. Stekao je ugled, novac i moć. Ali želio je više. Pa se povezao s grabežljivcima koji se bave prijevozom nafte. Voze tankere koji su kao tempirane bombe. Kako možeš znati da ne zgrće gomile novca na nekom bankovnom računu u Švicarskoj ili na Kajmanskim otocima? Zaista toliko voli more? Ili samo dobit koju iz njega može izvući? Slijepa si, Penelopo. Uvijek mi je tvoj lik bio patetičan.
PENELOPA.- A tvoj je zao, poput vještice.
KIRKA.- Ja i jesam vještica. Ali više ne mogu predvidjeti kakva će biti budućnost ovog plemena. Poubijat će se zbog nafte koju će poslije prenijeti na drugo mjesto, riskirajući da time prouzroče još više smrti nego što su uzrokovali svojim glupim ratom. Prerušit će svoje argumente obrambenom retorikom, ali više ništa nije onako kako izgleda. Preventivni rat ili brzi rat? Prljavi rat, na kraju svega. Odiseju više nema mjesta na ovome svijetu. On je stara strvina koja nikada neće doseći pravu sofisticiranost današnjih državnika. Svima njima je čovjek isto što i riba. Koga je briga ako ih umre nekoliko, nekoliko stotina ili nekoliko tisuća? Ribe i neki ljudi se razmnožavaju velikom brzinom. More više nije romantična scenografija, ono je baza za operacije kojima se obogaćuje nekolicina. Odisejeve podvale postale su poput dječe igračke, stare priče ili jednostavne prevare za vjerne žene. Više ništa ne mogu predvidjeti jer je budućnost ništavilo. Nesreće koje je nekada predviđala Kasandra danas bi bile prava poslastica za televizijski reality, a Agamemnonova smrt od Klitemnestrine ruke ne bila ništa više od svakodnevnog trača. Možda se Odisej vrati, ali dobro ga pogledaj u oči. Više nećeš vidjeti velikog heroja, već bijednog trgovca.
PENELOPA.- Odlazi, ostavi me na obali ovog mirnog mora. Kasandra je predviđala budućnost pa ipak nije mogla promijeniti sadašnjost. Nastavit ću sa svojom zadaćom. Vesti i parati. Sigurna sam da će se Odisej vratiti prije ili kasnije i da ćemo se ponovno kupati u ovome moru.
KIRKA.- Zbogom, Penelopo. Budi i dalje slijepa kao Edip. Ako ne možeš vidjeti mrlje goriva koje se već približavaju ovoj obali, onda si i zavrijedila to što imaš: odricanje i melankoliju. Izmišljenog Odiseja koji te više nikada neće moći zagrliti kao nekada.
TAMA