Bullying i obiteljsko nasilje. To su drugi, to nismo mi.
(ON gleda televiziju, ONA grize nokte naslonjena na prozor.)
ONA.- A što ako je ipak istina?
ON.- Ne govori gluposti.
(Stanka.)
ONA.- Nikada to nećeš prihvatiti, zar ne?
ON.- Ne budi blesava, kvragu.
ONA.- To bi značilo dovesti u pitanje nas kao roditelje, zar ne?
(ON vidljivo pojačava zvuk na televizoru; ONA ga netremice promatra.)
ONA.- Naučili smo Asiera da dobije sve i u isti tren.
ON.- Što?
ONA.- Loše podnosi frustracije. Kad im se ispriječi na putu netko tko im ne odgovara, eliminiraju ga.
ON.- O čemu, dovraga, govoriš?
ONA.- O zlostavljanju, na to mislim. Kažu da…
(ON iznervirano gasi televizor i naglo ustaje. Strgne kaput s vješalice i unese joj se u lice.)
ON.- Dođi! Hajde, uskoro će veliki odmor!
ONA.- Kamo? Što govoriš?
ON.- Da dođeš. Zar ne bi željela promotriti školsko dvorište izvana?
ONA.- Ne razumijem te.
ON.- Cijela generacija malih psihopata upravo će se sada lemati pola sata. Zbog jedne kemijske olovke, bojica, lopte…
ONA.- Molim?
ON.- Djeca se tako socijaliziraju u školi, najnormalnija stvar. A znaš li zašto? Jer te modele ponašanja imamo i mi odrasli. U tvojoj firmi, u mom uredu… Jedni su ispod, a drugi iznad! (Smješka se.) Nakon toga vratimo se kući ili odemo na čašu vina i mir božji, kao da se ništa nije dogodilo.
(ONA ga začuđeno gleda. ON objesi kaput na vješalicu i ponovno sjedne. Televizor je i dalje ugašen. Sada oboje gledaju kroz prozor.)
ONA.- Ne mogu vjerovati.
ON.- Što?
ONA.- Likuješ jer je naš sin iznad, a ne ispod drugih, jer je zlostavljač, a ne žrtva.
ON.- Ja to nisam rekao!
ONA.- Nego što?
ON.- Samo sam rekao da su to dječja posla, jebem mu sve. Da svi izvlačite stvari iz konteksta, da Pablovi roditelji pretjeruju, da se nikoga ne može optužiti bez dokaza ni dići uzbunu zbog ničega.
ONA.- On je u bolnici, Juan, dječak je u bolnici!
ON.- A što kad je Asier završio u bolnici zbog koljena? A kad si je skoro razbio nos? Jesam li ja možda nekoga optuživao, vapio upomoć? Djeca su djeca i točka, kvragu.
(Stanka. ON duboko uzdahne i ponovo upali televizor. ONA razmišlja na glas.)
ONA.- Tako je impulzivan… Ne zna poštivati pravila niti se staviti u tuđi položaj. On je…
ON.- Dobar kao kruh! Svi ga vole, Ana. Asier nije sposoban učiniti išta loše. I, kvragu, ti to najbolje znaš.
ONA.- Da. Jasno. Naravno, ali…
ON.- Ali što?
ONA.- Ne znam. Naučili smo ih da moraju biti snažni i hrabri i da to još moraju pokazivati. A da je onaj tko traži pomoć izdajica.
ON.- (Ljutito ustaje.) On pati, jebem ti! Asier pati! A ja to neću dopustiti, da znaš. Ozbiljno ti kažem. Ako nastave širiti laži po školi, i jedni i drugi, otići ću tamo i sve ću hi razbiti. Neka ti to bude jasno.
ONA.- Juan…
ON.- Dosta je bilo, jebem ti sve! Ma, dosta je!
(Stanka. ON nervozno prebaci na drugi kanal. ONA uđe i izađe iz kuhinje, kao da joj je teško biti na jednom mjestu.)
ONA.- A što ako su u pravu? I ako je Asier izokrenuo cijelu priču?
ON.- Sad me već počinješ zajebavat’, znaš?
ONA.- I što ako se pravi žrtvom, a zapravo je on kriv?
ON.- Kakva si ti to majka? (Eksplodira.) Jesi ti na njihovoj strani ili što?
(ONA otrči prema kupaonici. ON sluša kako povraća. Stanka. Nakon nekoliko povraćanja ONA se vraća blijedog lica.)
ONA.- Juan…
ON.- Opet isto, vidiš? Nijednu večer ne mogu pogledati televiziju u miru. Uvijek uvijek uvijek smisliš nešto da mi zagorčavaš…
ONA.- Juan…
ON.- Jednostavno voliš zajebavati.
ONA.- Možda imamo problem i zanemarujemo ga. A znaš na koga će to kasnije pasti? Na druge!
ON.- Druge?
ONA.- Na društvo, Juan, društvo!
(ON razbješnjeno ustaje, baci daljinski upravljač o ormar i zgrabi svoju ženu za ruku.)
ON.- Samo sam još to trebao čuti. Znaš li ti tko se svaki dan bori za društvo? (Udara kažiprstom o svoja prsa.) Ovaj frajer! Tako je, ova naivčina koje se dvanaest sati ubija od posla kao mamlaz, a kad dođe doma jedino traži malo mira, samo malo, da može malo u miru pogledati jebenu televiziju. Tražim li mnogo, Ana? Tražim li mnogo?
ONA.- (Tiho promrljma.) Ne, ne.
ON.- Jebala te ta moda s bullyingom! Zar nisi vidjela emisije?
ONA.- Molim?
ON.- Gadovi koji to rade dolaze iz groznog društvenog okruženja.
ONA.- Aha.
ON.- (Stišće joj ruku.) A mi smo besprijekorna obitelj, dobrostojeća, sređena…
ONA.- Boli me.
ON.- (Stisne joj vilicu.) Besprijekorna, dobrostojeća, sređena!
ONA.- (Jeca.) Juan, molim te…
ON.- Ovdje se ništa takvo ne događa. (Naglašava svaku riječ, a ona preplašeno uvlači vrat.) Ništa. (Stanka.) Ništa.
SVRŠETAK