O čemu li pričaju naše stare bilješke, nedovršeni spisi i skice za nikad započete romane, razbacane na dnu ladica?
KP.- Pssst…! Ima li koga?
SR.-Da, dobar dan.
KP.-Alejuja! Predugo sam bio sȃm.
SR.- Ti si isto zatvoren?
KP.-Naravno. Kao i ti.
SR.-Otkada?
KP.-Puf…! Prestao sam računati.
SR.-Mene su upravo zatvorili.
KP.-To sam i mislio. Probudio me zvuk otvaranja i zatvaranja.
SR.-I sada ova tišina… Dokad?
KP.- Oboružaj se strpljenjem, prijatelju… Iako, po tvom glasu rekao bih da si…
SR.- Da, žensko sam. Barem tako mislim.
KP.- Drago mi je.
SR.- I meni također.
KP.- Dobrodošla u ove podzemne tamnice.
SR.- Hvala. I, što se ovdje radi?
KP.- Čeka.
SR.- Što?
KP.- Da se on udostoji ponovno nas iznijeti na svjetlo dana.
SR.- Da to barem bude što prije.
KP.- To… čak ni on sȃm ne zna.
SR.- Kako se zoveš?
KP.- Kazališni Prikaz. A ti?
SR.- Skica za Roman.
KP.- Skica, lijepo ime. Drago mi je.
SR.- Meni također, Prikaze. Drago mi je.
KP.- Kazališni, romaneskni… Zamisli! Oboje imamo aristrokratska imena.
SR.- Možda smo u rodu.
KP.- Tko zna? Tamo vani vladaju vrlo čudni zakoni…
SR.- Je li još tko zatvoren ovdje?
KP.- Ondje dolje je bilo nekoliko djevojaka.
SR.- Drugih žena, kao što sam ja?
KP.- Da, ali one su bile sitne, nekako ograničene.
SR.- Ne budi šovinist.
KP.- Ozbiljno ti kažem. Nisu mogle dovršiti nijedan razgovor.
SR.- Ne čujem ih.
KP.- Izvadio ih je prošli tjedan, usred noći, takvom žestinom da me skoro izbio iz korica.
SR.- Kakva šteta!
KP.- Nismo se stigli ni oprostiti.
SR.- Mogli smo organizirati fantastične kružoke.
KP.- Već sam ti rekao. Bile su pomalo… isprane. I osim toga, skupljale su se jedna na drugu. Nikada nisam uspio saznati koliko ih je ukupno bilo.
SR.- Kako su se zvale.
KP.- Kojekakve Bilješke.
SR.- Jadne. Što je bilo s njima?
KP.- Sigurno su otišle u bolji život.
SR.- U… koš za papir?
KP.- Ili u peć. Tamo vani je vrlo hladno.
SR.- Istina. Budimo zahvalni za ovu ugodnu, okrepljujuću toplinu.
KP.- Da, zapravo imamo sreće.
SR.- A čime se ti baviš, Prikaze?
KP.- Ni sȃm ne znam. Tu i tamo se ponovno pročitam, ali ništa.
SR.- Kako čudno! Meni se to isto događa. Još sam toliko mutna skica da si ni samoj sebi nisam jasna.
KP.- To je normalno, mi smo tek njihovi izdanci. A on je malo ćaknut.
SR.- Možda mu možemo pomoći.
KP.- Kako?
SR.- Možemo mu dati neki prijedlog.
KP.- Kako si naivna, Skico! Vidi se da si ovdje nova.
SR.- Možemo pokušati.
KP.- Ti znaš pisati?
SR.- Ja… Ne.
KP.- Vidiš?
SR.- A ti?
KP.- Nikad me nisu vodili u školu. Kao ni tebe, pretpostavljam.
SR.- A da razgovaramo s njim?
KP.- Razgovaramo? Kako?
SR.- Kao što mi sada razgovaramo.
KP.- Zvučni valovi ti zvuče poznato?
SR.- Nikad čula. Ja se bavim srednjim vijekom.
KP.- Ah! Ti si jedna od ovih koje su ušle u modu.
SR.- Ne znam. Bila sam tako kratko vani…
KP.- A ja se bavim najluđim suvremenim dobom. I mogu ti reći da se mi nalazimo u potpuno različitim dimenzijama.
SR.- Hoćeš reći, u ladicama.
KP.- Mislim na njega, ne na nas ovdje.
SR.- Ah! Ne znam. U srednjem vijeku je bilo ladica, pretinaca, kutija, pregrada…
KP.- Uglavnom, prestanimo lupetati bez veze.
SR.- Lako je to reći, ali budući da smo njegovih ruku djelo…
KP.- Potrudimo se. Bit će teško, ali ne i nemoguće.
SR.- Imaš pravo, Prikaze. Usredotočimo se na našu stvar.
KP.- Izvan ovih ladica, Skico, postoji drugi svijet.
SR.- Znam. I ja dolazim odande.
KP.- Ondje je hladno i govore drugim jezikom.
SR.- Naravno, jer ga imaju.
KP.- A jadni mi, nemamo ni usta.
SR.- Ni lice…
KP.- Ni tijelo…
SR.- Samo imamo tintu.
KP.- Ja ni to. Napisao me olovkom.
SR.- Pazi što radiš da se ne izbrišeš.
KP.- Ponekad me je strah čak i disati. Neki dan sam se zakašljao i odlomio mi se jedan odlomak.
SR.- Jadni moj Prikaze.
KP.- Tko zna gdje je završio. Otada sam još zbrkaniji nego prije.
SR.- Mene je, srećom, izradio ispisivač.
KP.- Ne zanosi se. I veće Skice su pale. Osim toga, zašto želimo privući njegovu pažnju?
SR.- Da nas izvadi iz ovih ladica.
KP.- I da prijeđemo u „bolji život“?
SR.- U pravu si. Izaći znači…
KP.- Propasti.
SR.- Bolje da šutimo.
KP.- I ostanemo ovdje.
SR.- Ovdje je tako toplo…
KP.- Pravit ćemo si društvo.
SR.- Da, imali smo sreće.
KP.- Ovo bi mogao biti početak jednog dugog prijateljstva.
SR.- Možemo mnogo naučiti jedno od drugoga… dok traje.
KP.- Iskustvo mi kaže da je pred nama mnogo vremena.
SR.- Tako mi se spava.
KP.- Pa dobro, Skico, do sutra.
SR.- Do sutra, Prikaze.
KP.- Da… Sutra je novi dan.
SR.- Da, izvan ovih ladica sigurno jest.
SVRŠETAK