RAPSODIJA ZA VISOKOG ČOVJEKA. Félix Estaire

Košaraka? Drama? Mogu li se obje igrati istovremeno u posljednjim odlučujućim minutama svjetskog prvenstva? Košarkaš ima tri slobodna bacanja, a razvoj događaja i svršetak svake dramske izvedbe ovisi o tome hoće li pogoditi koš ili ne, svaki rezultat vodi predstavu u drugom pravcu.

Mnogi ne znaju da Španjolci pamte Jugoslaviju po uspjesima njezine nekadašnje nacionalne košarkaške momčadi i da se, bez obzira na stav koji zauzimaju prema političkoj povijesti, sa žarom prisjećaju njezine sportske prošlosti. “Rapsodija” priziva u sjećanje te posljednje slavnes pizode jugoslavenske košarke prije početka rata i dovodi u pitanje ključne trenutke u kojima je povijest krenula u drugom pravcu. Međutim, drama prikazuje mnogo više od jednog povijesnog vremena. Na temelju nama vrlo poznatih događaja, ovdje odigranih u formatu finala utaknice, ovaj tekst propituje strukturu mnogobrojnih sukoba koji neprekidno obilježavaju svjetsku poviejst, koristeći uvijek istu retoriku , bez obzira na vrijeme, mjesto i protagoniste koje odabiru za svoj ‘performance’ nasilja.

-Riječ autora:

Mislim da sport predstavlja konflikt i daje nam živu sliku stvarnih sukoba, a isti motiv nalazimo i u teatru.  Sport je prvoklasni dramski materijalkoji u svojoj srži sadrži konflikt.

Želio sam životnu neizvjesnost prenijeti na pozornicu i stvoriti stvarni osjećaj koji će pratiti glumca i publiku tijekom cijele izvedbe.

Posted on