Šest žena, generacija i različitih svjetova koje spaja ista obiteljska povijest. Ova lucidna, ali istovremeno topla i prisna drama govori o ženama s početka našeg vrlog 21. stoljeća.
Upravo tako, o nama, modernim, tradicionalnim, nezamjetnim, smionim, ambiocioznim, požrtvovnim, sebičnim, bezbrižnim, frustriranim, praznoglavim, pronicljivim, tragičnim, duhovitim, fatalnim… ženama. Sve ove osobine opisuju šest ženskih likova koje čine taj veseli košmar zvan obitelj; baka, majka i četiri sestre prisiljene na suživot, iako ih interesi i životne okolnosti modernog doba postavljaju pred potpuno različite izazove. Takva situacija dovodi do tragikomičnih sukoba, ali i neočekivanih mirenja i prekrasnih sjedinjenja njihovih različitosti, baš kao što sugerira i sam naslov Ljeto u prosincu.
Za najstariju članicu obitelji, senilnu i pomalo ludu baku brine se požrtvovna majka te nesigurna i brižna mlađa sestra Paloma. Njihov ustaljeni dnevni ritam povremeno narušava nastarija kći Carmen koja većinu tog zajedničkog obiteljskog vremena provodi “na mobitelu” i zapravo svraća samo kad joj je nešto potrebno. Ponekad svrati i starija sestra Alicia, iako preko volje jer joj posjet oduzima dragocjeno vrijeme i mir koji iziskuje njezin slikarski talent. Najmlađa Noelija ni ne dolazi jer već godinama živi u inozemstvu i samo preko Skypea sudjeluje u obiteljskom životu.
Međutim, žene će se ipak morati ponovno okupiti. Godišnjica očeve smrti pokrenut će bujicu sjećanja, starih razmirica, ali i novih želja i zajedničkih nadanja.
Ovaj nagrađeni i višestruko izvođeni tekst jedno je od najuspješnijih djela nove generacije španjolskih dramatičarki.
-Riječ autorice:
Ovo nije tekst o ženama niti samo za žene. Iako su svi likovi ženski, tema je univerzalna. Ljubav prema članovima obitelji je bezuvjetna, ali upravo u takvom odnosu dolazi do sukoba zbog najmanje sitnice. Ponekad i zato što unutar obitelji preuzimamo zadane uloge koje nisu u skladu s našom pravom osobnošću koju pokazujemo izvan tog kruga.
Iako su jednako odgojene, svaka od kćeri u ovom dramskom sukobu reagira na drugačiji način i pokušava izmijeniti obiteljsku ulogu koja joj je dodijeljena.
Smjeh i suze ovdje idu ruku pod ruku. Najljepša situacija koja nam se dogodila jest zahvala jedne gledateljice koja je nakon predstave nazvala svoju majku i zamolila je za oprost nakon dvadeset godina.